Poslovni kupac
Cijene bez PDV-a
Radna i zaštitna obuća: prava i preuzimanje troškova od strane poslodavca
Zašto je radna i zaštitna obuća važna
Specijalizirana obuća ključan je faktor za siguran rad. Na mnogim radnim mjestima stopala su posebno izložena visokim razinama opterećenja i moraju se zaštititi od ozljeda. Zaposlenicima je također potreban siguran oslonac na mokrim podovima.
Zaštitna obuća imaja posebne kapice za prste koje štite od padajućih predmeta i ozljeda od gnječenja. Ovisno o klasi zaštite, potplati ovih cipela otporni su na probijanje kako bi zaštitili od prodora krhotina, vijaka ili čavala. Područje pete također može biti ojačano kako bi se spriječilo da zaposlenici lako uganu gležnjeve.
Potplati radne i zaštitne obuće posebno su važni. Otporni su na klizanje i osiguravaju stabilnost čak i na skliskim i mokrim podovima. Radne cipele također su dizajnirane s ergonomskim dizajnom i prozračnim materijalima kako bi se osigurala visoka razina udobnosti.
Posebni zahtjevi u ugostiteljstvu
Radna i zaštitna obuća je posebno važna u ugostiteljstvu iz nekoliko razloga:
- Potplati otporni na klizanje: Kuhinje i restorani često mogu biti mokri i skliski. Potplati otporni na klizanje sprječavaju nesreće.
- Zaštita od vrućih tekućina i predmeta: U kuhinjama postoji rizik od prolijevanja vrućih tekućina ili pada teških lonaca i tava.
- Dugotrajna udobnost: Kuhinjsko i uslužno osoblje često stoji dulje vrijeme. Ergonomske i prozračne cipele doprinose udobnom nošenju i sprječavaju umor.
Kada poslodavci moraju osigurati zaštitnu obuću?
U Hrvatskoj ne postoji opći zakon koji zahtijeva nošenje zaštitnih cipela na radnom mjestu. Mora li poslodavac osigurati zaštitne cipele ovisi o raznim uredbama, smjernicama i propisima o sprječavanju nesreća.
Najvažniji propisi su:
- Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu (ArbSchG): ArbSchG obvezuje poslodavce da osiguraju sigurnost i zdravlje svojih zaposlenika na radnom mjestu. To uključuje osiguravanje odgovarajuće osobne zaštitne opreme (OZO), koja također uključuje zaštitne cipele.
- DGUV Propis 112-991 "Zaštita stopala": Ovaj propis specificira zahtjeve za zaštitne cipele i definira koje su klase zaštite potrebne u kojim radnim područjima. Klase zaštite za radne cipele kreću se od SB (osnovni zahtjevi) do S5 (najviša zaštita).
- Industrijski propisi: U nekim industrijama, osim DGUV propisa, postoje i specifični industrijski propisi koji sadrže zahtjeve za nošenje sigurnosnih cipela.
Međutim, važno je da hoće li se sigurnosne cipele nositi na radnom mjestu i koju klasu zaštite moraju imati ovisi o procjeni rizika koju provodi poslodavac. Poslodavac prvo mora identificirati potencijalne opasnosti na radnom mjestu, zatim ih procijeniti i iz njih izvesti odgovarajuće zaštitne mjere. To uključuje i odabir odgovarajuće OZO (osobne zaštitne opreme).
Ako je nošenje sigurnosnih cipela obavezno iz sigurnosnih razloga i na temelju procjene rizika, poslodavac mora platiti cipele.
Također je važno napomenuti da, na temelju procjene rizika, poslodavac ne mora samo osigurati odgovarajuće sigurnosne cipele, već i provjeriti nose li se cipele. Ako se na radnom mjestu ne poštuju propisi o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, a zaposlenici ne nose zaštitne cipele unatoč obvezi, poslodavac se suočava s novčanom kaznom.
Ako poslodavac, u skladu sa svojom dužnošću skrbi i nakon procjene rizika, zaključi da zaštitne ili radne cipele nisu potrebne, poslodavac nije obvezan osigurati ili platiti obuću.
Pokriće poslodavca za zaštitnu obuću – Zakonski zahtjevi
Poslodavac mora pokriti troškove zaštitne obuće ako je, prema procjeni rizika, to potrebno za radno mjesto. To je propisano u članku 3., stavku 3. Zakona o sigurnosti i zdravlju na radu (ArbSchG). Savezni zakon obvezuje poslodavce da osiguraju sigurnost i zdravlje svojih zaposlenika na radnom mjestu. To uključuje osiguravanje odgovarajuće osobne zaštitne opreme (OZO), koja također uključuje zaštitnu obuću.
Ovi čimbenici mogu utjecati na procjenu rizika:
- Opasnost od padajućih predmeta: U radnim područjima gdje mogu pasti teški predmeti, moraju se nositi zaštitne cipele sa zaštitnim kapama.
- Opasnost od ozljeda stopala: U radnim područjima gdje postoji rizik od ozljeda stopala šiljastim ili oštrim predmetima, moraju se nositi zaštitne cipele s potplatima otpornim na probijanje.
- Opasnosti od klizanja i spoticanja: U radnim područjima s mokrim, masnim ili skliskim površinama, moraju se nositi zaštitne cipele s potplatima koji se ne klize.
- Zahtjev za potporu za gležanj: U radnim područjima gdje postoji rizik od uganuća ili uganuća gležnja, moraju se nositi zaštitne cipele s potporom za gležanj.
Dobro je znati:
Poslodavci nisu samo obvezni osigurati prikladnu obuću tamo gdje postoji rizik. Također moraju osigurati da cipele pravilno pristaju.
Postoje iznimke od naknade troškova. To uključuje i kada zaposlenici koriste zaštitne cipele i u privatne svrhe. U tom slučaju poslodavac može zaposleniku naplatiti takozvanu "naknadu za korištenje".
Ne postoje propisi o maksimalnoj cijeni zaštitnih cipela koje plaća poslodavac. Cipele jednostavno moraju ispunjavati sigurnosne zahtjeve.
Ne postoji zakonski zahtjev u vezi s cijenom zaštitnih cipela za poslodavce. Poslodavac mora osigurati prikladne zaštitne cipele koje ispunjavaju zahtjeve procjene rizika.
Ulošci za radne cipele: Troškove pokriva poslodavac
Nekim zaposlenicima potrebni su ulošci kako bi osigurali da im radne i zaštitne cipele ostanu udobne unatoč deformitetima stopala ili bolestima stopala. Ali mora li poslodavac platiti uloške za radne cipele?
Ne, zdravstveno ili mirovinsko osiguranje obično pokriva troškove uložaka u radnoj obući, pod uvjetom da postoje medicinski razlozi, da ih je liječnik propisao i da su neophodni za obavljanje posla.
Ako se ulošci nose u radnoj ili sigurnosnoj obući isključivo kao preventivna mjera za sprječavanje bolesti zglobova, zaposlenik mora sam pokriti troškove.
Međutim, posebne odredbe za naknadu troškova uložaka mogu se utvrditi ugovorima o radu ili kolektivnim ugovorima. U mnogim tvrtkama uobičajena je praksa da poslodavac pokriva troškove uložaka kao dio svoje dužnosti skrbi.
U mnogim ugostiteljskim objektima uobičajena je praksa da poslodavci pokrivaju troškove uložaka kao dio svoje dužnosti skrbi kako bi povećali udobnost zaposlenika i spriječili zdravstvene probleme.
Zaključak: Jasni ugovorni propisi pružaju sigurnost u pogledu prava i obveza za radnu obuću
Osnova za utvrđivanje jesu li poslodavci dužni platiti za sigurnosnu obuću jest procjena rizika. Što je ta procjena jasnije formulirana, to je jasnija obveza pokrivanja troškova.
U temeljnom je interesu poslodavca osigurati da zaposlenici mogu raditi sigurno i ergonomski. Stoga, ako postoji odgovarajući zdravstveni rizik, troškovi zaštitne obuće svakako bi trebali biti pokriveni.
U slučaju sporova oko pokrića troškova, isplati se i poslodavcima i zaposlenicima potražiti podršku sindikata, radničkih vijeća ili odvjetničkog društva specijaliziranog za radno pravo.
Pregled često postavljanih pitanja o toj temi
Odricanje od odgovornosti Informacije navedene u ovom članku i na ovoj web stranici služe samo u opće informativne svrhe i ne predstavljaju pravni savjet. Nisu namijenjene rješavanju pravnih pitanja ili problema koji se mogu pojaviti u pojedinačnim slučajevima. Unatoč pažljivom istraživanju i redovitim ažuriranjima, ne preuzimamo nikakvu odgovornost za točnost, potpunost ili pravovremenost pruženog sadržaja. Ako vam je potreban pravni savjet za vašu pojedinačnu situaciju, trebali biste potražiti savjet kvalificiranog odvjetnika. Za obvezujući pravni savjet i individualizirani savjet obratite se kvalificiranom odvjetniku ili drugom nadležnom tijelu.